Godinu starija, ništa pametnija

Od jučer brojim godinu više, no ni to nije pomoglo da budem mudrija i pametnija.

Godine idu, sve sam bliže 40-toj.

Prije dvadesetak godina, pa i prije desetak godina bilo mi je nazamislivo biti blizu tih famoznih četrdesetih a sada kada i mene od njih dijeli tek koja godinica ne osjećam se ništa drugačije, ništa pametnije, dapače, blesava sam kao i prije.

Eto došao i taj dan, prošao i sada dolaze blagdani.
Već par godina im se baš ništa posebno ne veselim, samo još više posla za mene, više stresa, više potrošenih živaca.

napokon teta

Jučer sam postala teta!

Rodio se ovaj prekrasni mali dječačić i unio veselje i radost u živote svih nas.

Nakon cijelog dana brige za seku i bebu stigla je vijest da su seka i šogor postali ponosni roditelji 3770 grama teškog i 53 cm dugačkog dječaka.

Svi smo presretni, prije svega mama i tata - prvi puta roditelji, ja - prvi puta teta, mama - trostruka baka, baka - četverostruka prabaka...

Kako to malo biće unese toliko sreće i veselja u živote ljudi oko sebe.

Još desetak dana pa ću do seke da i osobno upoznam mog malog savršenog nećaka. Jedva čekam!

Gledajući njega dobivam želju i sama još jednom postati majka. Neopisiv je osjećaj držati tako malo i nezaštićeno biće u naručju, biće koje ovisi o tebi i koje je tako mirisno i prekrasno.

No svjesna sam da nisam spremna odreći se svoje komocije i podrediti život idućih par godina malom djetetu, koliko god mi to bilo primamljivo.

Moji su dečki već veliki i život koji imamo ovakav kakav je sasvim je u redu a jedno maleno, ma koliko bilo primamljivo okrenulo bi na naopačke.

Zato ću uživati u svom nećaku kojeg mogu vratiti mami i tati kada zadovoljim svoju želju za malom bebom a i nisam ja ta koja će morati ustajati noću.

Jedva čekam da upoznam malenog!

Ne mogu dočekati!

Povratak u stvarnost

Još samo subota i nedjelja i ponovo se vraćam na posao.

A meni se neeeeeeeeeee daaaaaaaa!

Tako sam dugo čekala taj godišnji a tako je brzo prošao. Prošao je kao tren i sada opet rano ustajanje, što je dio koji me najviše mući i posao.

Da barem imam klizno radno vrijeme pa da mogu ustati kada meni odgovara i odraditi svojih 8 sati. Ali što je tu je, imam sreće što uopće imam posao i redovitu plaću. Eto tako mene hvata nervoza što je ponedjeljak sve bliže a novi godišnji negdje daleko u budućnosti. Veseli me jedino to što će seka uskoro roditi pa ću iskoristiti priliku i uzeti par dana slobodno kako bih bila kod nje i uživala u svom nećaku a usput joj malo i pomogla.

Što je tu je, raditi se mora.

Od ponedjeljka vraćam se u stvarnost.

Dan na moru

U četvrtak smo proveli dan na moru.

Prognoza je bila poluoblačno sa slabim vjetrom koji bi navečer trebao okrenuti na buru ali R. ima svoju čud.

Došavši u R. dočekala nas je orkanska bura. Ne samo da je dizala more na cestu nego ga je dizala po par metara u zrak. Bilo ne nemoguće uopće proći dalje od crkve a da te more ne opere. No mi smo optimisti i pokušali smo ipak ostati tamo. Pokazalo se međutim da je to nemoguća misija. Bura je bila toliko jaka da je bilo nemoguće uopće stajati na mjestu.

Nakon godina neljetovanja tamo R. me opet podsjetila zašto obožavam Šoltu i zašto bih istog trena da mi se desi jackpot na lotu kupila kućicu na Šolti.

A što su tek napravili od R. Mulo pred kućom je za neprepoznati, napravljena je marina, cesta koja je u vrijeme mog djetinjstva bila tek kamen na kamenu popločena je i ima pješačke prelaze te dvije vozne trake. Postavljene su klupe, ulična rasvjeta, ono najljepše u R., zvjezdano noćno nebo sada je "zagađeno" noćnom rasvjetom i postalo je tek možda malo vidljivije nego u gradovima. Plaža je preseljena skoro pa na drugu stranu, navezen je sitni šljunak i to je sada mjesna plaža. Urbanizacija, betoniranje, popločavanje, po meni uništavanje prirodnih ljepota. Našem je narodu izgleda lijepo sve što je izbetonirano i asfaltirano i gdje nema ni trunke prirodne ljepote. No dobro, nije na meni da sudim.

Na kraju smo otišli do Posedarja a tamo ni daška bure, more toplo a sunce prži.

Lijepo smo se nakupali i nasunčali, čak je i naš pas postao morski pas osim što se drži plićaka i ne usuđuje se otići dalje od mjesta gdje su mu noge na čvrstom tlu. Kukavica točkasta.

Kada smo prolazili kroz R. nisam zamjetila nikog poznatog, tako da nismo ni stali. U djedovoj kući puno parkiralište i puno dvorište nekih stranih ljudi. A neka, neka njih tamo na buri.

Iduće godine vraćam se ja Šolti, čak i djeca "plaću" kada ćemo opet tamo.

Što možemo, osvojila nas i zarobila zauvijek.

Odlazak na more

Sutra putujemo na more, doduše samo na jedan dan ali i to je nešto. Putujemo u R. jer nam je to najbliža destinacija koja je na moru jer moramo svratiti u Liku.

Dečki nisu oduševljeni, ne sviđa im se tamo, navikli su na Šoltu i mala R. sa čestim burama im se baš i ne sviđa, no što je tu je, sutra rano ustajemo i idemo na kupanje. Dobro će doći jer sutra najavljuju 32 stupnja. Nadam se da je more toplo i da ću moći uživati u kupanju i sunčanju iako manje nego prošlih godina. I meni je previše sunca počelo smetati, i mene su stigle godine.

Nekada davno baka je znala reći da sam kao gušter, u stanju satima provesti sunčajući se ali ti dani su prošli. Da li sam ostarila ili se to naše sunce zaista promijenilo ali ja više ne mogu biti na suncu koliko sam nekada mogla. Zato se ove godine nosi šešir i suncobran.

Starim, što mogu!

Alergija

Moje malo pjegavo čudovište je alergično. Ne znam još na što ali najvjerojatnije su mogućnosti na komarce ili na hranu jer to se dvoje promijenilo u njegovom životu.

Nakon što su mi veterinari uzeli hrpu novaca, a mogli su i više, no ipak su bili uviđajni, nisu otkrili točno što mu je pa su ga liječili od gljivca.

Danas mi je konačno bilo dosta toga pa sam nazvala ženu iz čijeg legla smo ga kupili i eto odmah dijagnoze postavljene iz dugogodišnjeg iskustva uzgajanja Dalmatinskih pasa, moje malo pjegavo je alergično.

Sada sam konačno mirna jer imam od čega krenuti i izliječiti mu te ružne smeđe mrlje po tijelu.

U četvrtak idemo na kupanje, vodimo i njega sa sobom. Naći ćemo neko usamljeno mjesto i kupati se. Baš me zanima kako će se on ponašati obzirom da u Kupu uđe tek toliko da mu voda ne dođe do trbuha i ni makac dalje. Možda kada vidi nas sve u moru dođe za nama.

Znam da su mu potomci bili odlični plivači a i svi Dalmatinski psi koje znam ili sam o njima čitala na netu vole vodu, more i vole plivati.

Nadam se da će se ohrabriti i uči zaplivati.

Skoro pa savršen dan

Jučer je bio jedan skoro pa savršen dan.

Lijepo sam se naspavala a i dečki isto tako.

Pa šetnjica sa psom uz nasip, kasnije ručak a onda odlazak u Zagreb.

Otišli smo podići već rezervirane karte za kino, za 6. nastavak Harry Pottera a onda u centar da si dečki kupe Yu-gi-oh! karte.

Bili su toliko sretni što smo ih kupili, jer već mjesecima nisu kupili nove a onda i odlazak u kino, pa kokice i uživanje u čaroliji Harry Potter svijeta.

Kući smo došli nešto prije 23 sata s osjećajem da je dan bio baš odličan.

Volim vidjeti sreću i zadovoljstvo na licima svojih dečki. Nema ljepšeg osjećaja.