Skoro pa savršen dan

Jučer je bio jedan skoro pa savršen dan.

Lijepo sam se naspavala a i dečki isto tako.

Pa šetnjica sa psom uz nasip, kasnije ručak a onda odlazak u Zagreb.

Otišli smo podići već rezervirane karte za kino, za 6. nastavak Harry Pottera a onda u centar da si dečki kupe Yu-gi-oh! karte.

Bili su toliko sretni što smo ih kupili, jer već mjesecima nisu kupili nove a onda i odlazak u kino, pa kokice i uživanje u čaroliji Harry Potter svijeta.

Kući smo došli nešto prije 23 sata s osjećajem da je dan bio baš odličan.

Volim vidjeti sreću i zadovoljstvo na licima svojih dečki. Nema ljepšeg osjećaja.

Početak godišnjeg na hitnoj

Divan početak godišnjeg, provela sam ga na hitnoj.

Moje živahno dijete na kupanju je razbilo glavu i dobilo nagradno šivanje u hitnoj.

Kad bolje razmislim zadnje godišnje odmore provodimo po bolnicama sad s jednim sad s drugim.

Rana meni izgleda dosta loše jer je velika i duboka, doktor pak kaže da se nada da se neće inficirati jer je nakon pada pao u nečistu riječicu. Eto godišnji je počeo i da smo i planirali ići kuda sada ne bi mogli ići jer kontrola je za 6 dana.

Sva je sreća da nije gore, ipak krivim sebe jer sam ga pustila, a opet ne mogu ih držati pod staklenim zvonom.

Countdown

Odbrojavam već dva tjedna no sada se moj godišnji približio na samo dva koraka ili točnije dva dana.

Dobra vijest je da ne idemo kod njegovih, doduše to još nije 100% sigurno. Loša je vijest da zbog toga neće biti mora osim možda dva tri puta do Crikvenice ili sl.
To baš nije nešto što bi me oduševilo jer meni je lijepo sve što je ispod Zadra pa na jug ali ok ako moram birati između kupanja u bazenu i Crikvenice odabrat ću ipak Crikvenicu.

Veselim se godišnjem jer sam već stvarno umorna, temperature su visoke a klima na poslu više ne radi nego što radi. Nije baš ugodno tako raditi.

Malo mi je čudno što nećemo nikuda ići, ovo je prva godina od kada smo skupa, znači 16 godina, da nikuda ne idemo na godišnji. Vidi se da je i nas ipak dostigla kriza. Ali bili smo već u novčanoj stisci i izvukli smo se, vjerujem da ćemo i ovoga puta, sami, bez ikakve pomoći. Tako je najbolje, barem nikome ništa nismo dužni.

Stvarno se dobro osjećam, osjećam mir i zadovoljstvo. Uvijek prije odlaska na godišnji moje raspoloženje dosegne vrhunac.
Dok ovako sunce vani sije i lijepo je nema šanse da mi išta može pokvariti dan.

Preemotivna

Zašto ne mogu naučiti biti manje emotivna?

Počinje mi ta moja osobina sve više smetati u životu.

Previše primam k srcu sve što mi se događa, previša patim kada me netko povrijedi, previše analiziram sve što mi se kaže ili učini...

Kada volim volim bez rezerve, dajem se cijela, u potpunosti, bez maski i muljanja, kada me netko povrijedi patim i doživljavam to vrlo bolno, vrlo osobno.

Smeta mi polako sve to jer ljudi postaju sve okrutniji, sve bezosjećajniji a ja i dalje sve primam k srcu i patim zbog nepravde, zbog ljudske gluposti, zbog bezosjećajnosti.

Zašto ne mogu biti kao Spock, lijepo bez osjećaja tek s razumom ili bar neka ljudskija verzija njega ali bez pretjerane emotivnosti?

Kako naučiti ne primati k srcu sve?

Kako naučiti biti manje emotivna?

Vjerojatno nikada neću naučiti ništa od toga, možda je tako i bolje, ovako bar osjećam da sam živa.

Lazy

Subota!

Za razliku od prošle, ova je ugodno "lijena".

Prosle je seka dolazila s mora pa je provela vikend kod nas na putu do kuce tako da sam imala posla. Dok sam sve pospremila i sl.

Danas se S. primio kuhanja a ja sam ljencarila. Deckima sam pokusala instalirati neku igricu na kopjuterima no nisam bas daleko stigla, stalno skida neke zakrpe.

Popodne sam ispekla kolač i to je to za danas.

E da, bila sam i u kupovini. Žene i trošenje, to nas uvijek razveseli pa makar i špeceraj bio u pitanju.

Vrijeme je danas ludo, od poluoblačnog jutra, tuče, proloma oblaka i obilne kiše do sunčanog popodneva i poluoblačnog predvečerja.

Smiren neki dan, dobro se osjećam, dijelom i zbog pronađene prošlosti, dijela mene koji mi uvijek fali koliko god se ja uvjeravala da to nije tako, od kada znam za sebe.

Mogu samo reći da je danas bio dobar dan, zašto i ne bi bio. Bliži se godišnji. Tri puna tjedna neću morati ustajati u 6, odlaziti na posao, gledati mog "dragog" direktora, uz to ću uživati u predivnom moru (uh što bih dala da mi uleti kakav jackpot na lotu pa da kupim kućicu na moru i preselim tamo, valjda su to geni), suncu, kupanju, odmoru...

Sutra će već biti drugačiji osjećaj.

Ne volim nedjelje! Pogotovo ne nedjeljna popodneva! Podsjećaju me ne to da sutradan moram ići raditi, ustati rano.

Ali sutra ću razmišljati o tome! Za sada ću još samo uživati u jednoj lijepoj suboti.

Razočarana

Razočarana sam nekim ljudima ali zapravo nisam ni očekivala ništa. Eto samo sam si dokazala neke stvari. Nema veze! Život ide dalje i bez toga. Ali eto malo sam razočarana.

Zabrinuta

Seka je jučer završila u bolnici.

Nakon što je izgubila prvu bebu i nakon što smo svi bili presretni kada je ponovo ostala trudna ali i konstantno brinuli i čeznuli da sve bude O.K. ovoga puta eto završila je u bolnici.

Ostalo joj je još svega nešto manje od 2 mjeseca do kraja trudnoće a sada odjednom kontrakcije i početak otvaranja. Nije još vrijeme za to!

Brinem!!! Svi brinemo, dečkima nisam ni rekla jer ih ne želim zabrinjavati.

Ona kaže da se danas osjeća dobro, da ne osjeća kontrakcije i da je ništa ne boli, a moj se nećak "javlja" kao i obićno.

Nadam se da će sve biti u redu. Da će joj se ovo smiriti i da će i dalje sve biti kao što je bilo do sada i da će moj mali nećak doći na ovaj svijet živ, zdrav i u planirano vrijeme, a ako nas i iznenadi ranijim dolaskom, nadam se, želim, da sve bude u redu.

Ali brinem, ne mogu si pomoći.

Blues

Čudno se osjećam danas.

Pomalo sam tužna iako nemam neki posebni razlog za to.
Je da je financijska kriza, ali kome nije danas!
Je da je problema preko glave, ali tko ih nema!

Zapravo ništa nije drugačije nego inače, čak i sunce sije i vruće je ali meni fali nešto.
Voljela bih da se mogu isplakati onako iz duše i izbaciti sve iz sebe ali kao da više ne znam plakati.

Još tjedan i pol i na godišnji!
Što me tek tada čeka?!

Prva godina da ne idemo na more nego k njegovima, a ako se sjetim kako je prošle godine to izgledalo samo na tjedan dana pitam se koliko će trebati da ponovno "naučim plakati" jer to mi tamo ne gine.

Možda zaista uzimam previše k srcu ljude i situacije koje ne bih trebala.

Ići ćemo na kupanje svaki dan pa valjda će se neki moći kontrolirati dovoljno za tih par sati koliko ćemo ipak provesti s njima. Nadam se!

Svratit ćemo i do djedove kuće (koja to više nije).
Nisam tamo ljetovala već 4 godine, od kada smo otkrili Šoltu i njene ljepote i predivnu klimu gdje nas nikada nije propuhala bura.
Ove godine nema Šolte ali ima mjesta mog djetinjstva i opet tisuću i jedno pitanje od svih koje sretnemo: "zašto više ne ljetujete tu?"

A što da odgovorim a da ostanem pristojna?

Gdje da ljetujem? Ja više nemam gdje! Kuća u kojoj sam provela sva ljeta svog djetinjstva više nije mjesto gdje sam dobrodošla na duže od par sati, nije mjesto u kojem sam dobrodošla dalje od verande. Možda je i bolje tako, da nije tako nikada ne bih otkrila da možeš tri cijela tjedna provesti na moru a da ti niti jedan dan ne bude pokvaren burom i hladnim morem, možda nikada ne bih otkrila da more može baš svakoga dana biti kristalno čisto i prozirno.
Uz to, sve što imamo stvorili smo sami i nikada nikoga nismo ništa morali moliti. Niti nećemo!

Puno toga prolazi mi glavnom zadnjih dana!
Puno razmišljam i o odlukama koje moram donijeti, o odlukama kojih se moram držati, o snazi koja mi je potrebna da ostanem odlučna.

Kada se samo sjetim da sam čitavo svoje djetinjstvo jedva čekala da odrastem, da počnem raditi, da budem samostalna... kako mi je onda bilo lijepo!

Baš me pere depra danas! Ne znam što mi je!

A toliko je lijepih stvari u mom životu!
Prekrasni sinovi koji rastu kao gljive iz dana u dan.
Ne mogu uopće ponekada shvatiti da Tin ima već skoro 13 godina. Kuda je prošlo to vrijeme?!
Dobar i siguran posao, sređenu kuću, redovitu plaću.
Eto i nećaka ću dobiti uskoro i tome se veselim. Napokon ću biti teta i ispuniti malo sebi želju za malenom mirisnom bebicom (a zbog koje neću ja biti ta koja se budi noću).
Toliko lijepih stvari u mom životu a mene pere blues.
Čak i sunce sije!

Možda sam tek umorna, biti će bolje sutra!
Sutra je novi dan!

Konačno sunčani dani

Nakon tri tjedna svakodnevne kiše i hladnoće konačno sam dočekala i sunce.

Kada nekome pokušam objasniti koliko sunčano vrijeme utjeće na moje raspoloženje nemam baš dojam da me zaista i razumije.

Kada je sunčano sve mi je lakše i sve izgleda ljepše, bolje, ostvarljivo....