petak, 14. kolovoza 2009.

Povratak u stvarnost


Još samo subota i nedjelja i ponovo se vraćam na posao.
A meni se neeeeeeeeeee daaaaaaaa!
Tako sam dugo čekala taj godišnji a tako je brzo prošao. Prošao je kao tren i sada opet rano ustajanje, što je dio koji me najviše mući i posao.
Da barem imam klizno radno vrijeme pa da mogu ustati kada meni odgovara i odraditi svojih 8 sati. Ali što je tu je, imam sreće što uopće imam posao i redovitu plaću. Eto tako mene hvata nervoza što je ponedjeljak sve bliže a novi godišnji negdje daleko u budućnosti. Veseli me jedino to što će seka uskoro roditi pa ću iskoristiti priliku i uzeti par dana slobodno kako bih bila kod nje i uživala u svom nećaku a usput joj malo i pomogla.
Što je tu je, raditi se mora.
Od ponedjeljka vraćam se u stvarnost.

2 komentara:

  1. ja radim od podneva do ponoci i ponoci do podneva svaka tri dana smjna se mijenja.
    Mozda bi trebala biti sretna za normalno radno vrijeme. Ja neznam sto je to nova godina ili bozic . U zadnjih 15 godina 12 sam radio na te dane.

    OdgovoriIzbriši
  2. ja sam godinama radila u smjenama: jutarnju, popodnevnu, nocnu i vikendima, blagdanima, praznicima, nocne na novu godinu i sl. ali od kada sam presla raditi kao tajnica radim samo od ponedjeljka do petka i imam slobodne vikende

    to je velika prednost ovog posla i koliko god se ja ponekad zalila meni je zapravo dobro u odnosu kako je drugima

    zato ne obracaj previse paznje kad ja kukam, to je tak, inace sam ja zapravo zadovoljna time sto radim, samo znas kako je, ponekad ti je dosta svega a i tesko je vratiti se raditi kad je na godisnjem tako dobro

    OdgovoriIzbriši