srijeda, 22. srpnja 2009.

Countdown

Odbrojavam već dva tjedna no sada se moj godišnji približio na samo dva koraka ili točnije dva dana.

Dobra vijest je da ne idemo kod njegovih, doduše to još nije 100% sigurno. Loša je vijest da zbog toga neće biti mora osim možda dva tri puta do Crikvenice ili sl.
To baš nije nešto što bi me oduševilo jer meni je lijepo sve što je ispod Zadra pa na jug ali ok ako moram birati između kupanja u bazenu i Crikvenice odabrat ću ipak Crikvenicu.

Veselim se godišnjem jer sam već stvarno umorna, temperature su visoke a klima na poslu više ne radi nego što radi. Nije baš ugodno tako raditi.

Malo mi je čudno što nećemo nikuda ići, ovo je prva godina od kada smo skupa, znači 16 godina, da nikuda ne idemo na godišnji. Vidi se da je i nas ipak dostigla kriza. Ali bili smo već u novčanoj stisci i izvukli smo se, vjerujem da ćemo i ovoga puta, sami, bez ikakve pomoći. Tako je najbolje, barem nikome ništa nismo dužni.

Stvarno se dobro osjećam, osjećam mir i zadovoljstvo. Uvijek prije odlaska na godišnji moje raspoloženje dosegne vrhunac.
Dok ovako sunce vani sije i lijepo je nema šanse da mi išta može pokvariti dan.

Nema komentara:

Objavi komentar